Prvo Viško Pivo – prvo viško pivo!

Prvo Viško Pivo – Logo
Hrvatski otoci ljeti – pune plaže, traži se soba više, ne zna se je li dnevni ili noćni život luđi, fjera ova, fjera ona, članci, emisije, spotovi o “raju na zemlji”, kuknjava oko cijena, plaćanje tih cijena… Hrvatski otoci zimi – čemer i depresija ostaju samo oni koji baš moraju, a čak ne ni svi među njima. Tko radi, radi, tko ne radi… i on bježi. Ili nalazi alternativne načine razonode. U iščekivanju iduće sezone. Užasna situacija koje baš i nisu svi svjesni van otoka. Neki će reći – pa tako je svugdje, i na kopnu! Da, premda nije baš da si svugdje na kopnu satima vožnje (plovidbe) udaljen od… ičega. A nekad ni to ne možeš, brod ili trajekt ne dođu… ili prerijetko idu. Nevera, nevrijeme ako hoćete, na kopnu često znači samo neugodu. Na otocima može značiti potpunu izolaciju od vanjskog svijeta. Depresivna situacija gdje se toliko inteligentnih mladih ljudi ne vidi i protiv koje se, umjesto države koja često zna imati “maćehinski” odnos prema njima, najviše zapravo bore grupice i pojedinci. Prvo Viško Pivo je osnovala upravo jedna takva grupica prijatelja – jedan domaći, poznati viški vinar Damir Radica, dva “domaća stalna gosta”, producenti Nebojša Taraba i Miodrag Sila, te “strani stalni gost”, Norvežanin Kjell Einar Karlsen.
Upravo je Kjell, danas u poslu vezanom za naftnu industriju, otkrio svijet craft piva ostalima. Od 2006. do 2009. bio je glavni direktor pivovare Nøgne Ø. S razlogom, barem tada, nazvana “beskompromisna pivovara”, bila je glavni pokretač eksplozije craft scene u Norveškoj, nižući pivo za pivom svjetske klase. Već smo u rujnu 2007. kolega s Ratebeera Ognjan Šolaja i ja dobili u “trejdu” s našim finskim kolegama 5 piva tad već poznate pivovare – njihov Porter, Saison, God Påske 2007, Imperial Stout i IPA, redom odlična piva podosta različitih stilova, naročito izvrsno izvedeni IPA. Šećer je na kraju stigao od naših prijatelja iz Danske koji mjesec kasnije. Dark Horizon First Edition. Imperial stout od 16% alkohola, kompleksan a pitak kao da ima 10 posto manje, nešto nevjerojatno za taj stil. Iako je već uživala itekakav respekt među znalcima, to je pivo naročito izbacilo Nøgne Ø na svjetsku pozornicu – pa i danas se mogu čuti priče o njemu, i od ljudi koji ga nisu probali, a to govori dovoljno. I premda je već Second Edition bio nešto manje impresivan, pivovara je godinama održavala jako visoku razinu kvalitete, do nedavno. Da se vratimo na bitnije, spomenuta je ekipa najviše otkrila svijet crafta preko piva koje je Kjell donosio i već su prije više godina razmišljali kako bi nešto trebalo učiniti po tom pitanju u Hrvatskoj. Kako je zamah crafta krenuo u Hrvatskoj, krenuli su ozbiljno i oni. Prvo Viško Pivo je registrirano još prošle godine, a u startu su dobili i jedno ogromno pojačanje. Kjell je kontaktirao Kjetila Jikiuna, jednog od osnivača Nøgne Ø-a i glavnog pivara u danima slave oko mogućnosti da ga angažiraju da kuha pivo za njih. Kjetil, koji je izašao, ne baš u prijateljskim okolnostima, iz pivovare nakon što je otkupljena, već je prešao na Mediteran, kroz svoju Solo pivovaru baziranu u Iraklisu, na Kreti (čija se piva također kuhaju u Norveškoj). Ipak, na ugodno iznenađenje svih, ne da je pristao kuhati pivo, nego je i postao na svoju inicijativu jedan od partnera u pivovari! Radi se o čovjeku koji živi za craft pivo i koji je praktički garancija kvalitete.
Želja i volja su bile tu, većina najbitnijih stavki je u startu bila pokrivena, a kako je Anna iz Vunetovog već itekako dokazala, transport svega na otok je težak, ali ne i nemoguć. Još im je išlo na ruku što Vis, za razliku od drugih otoka, ima vlastite izvore i vodovod, navodno s nekarakteristično mekom vodom… Naravno, kako to već biva, sve je usporila legendarna hrvatska birokracija. Kako sam prijatelj s Damirovom kćeri Majom, slušao sam već prije o njihovim planovima, a u siječnju ove godine su me, na njen savjet prvo kontaktirali, baš vezano za birokratsku problematiku. Kako je jedna od glavnih ljepota svijeta craft piva to zajedništvo, činjenica da proizvođači toliko pomažu jedni drugima, a birokratske začkoljice nisu moja jača strana, većinu “posla” je obavio LAB-ov Siniša Anđelić, koji je taman negdje tada bio gotov s tom borbom. Nekoliko blokova teksta kasnije, bilo je jasno da će se pokretanje proizvodnje na Visu ipak morati odgoditi. Međutim, tu problema nije bilo. Norveška veza je odradila svoje i ugovoreno je da će se proizvodnja prve tri ture odraditi u Arendals Bryggeri. Pivovara u Arendalu je druga najstarija u državi, osnovana 1839. godine i, naravno, donedavno u vlasništvu velikih korporacija koje su, kroz godine, prijetile njezinim zatvaranjem. Ipak, uU 2009. su općina Arendal i firma sastavljena od strane radnika pivovare otkupili sve, očuvali proizvodnju i dali malo drukčiji smjer proizvodnji – dovoljno je reći da su nabavili i mini pivovaru, željni iskoristiti mogućnosti koje im ona nudi. A tu mogućnost su iskoristili i naši Višani. Pivovaru planiraju završiti na zimu, dati posao lokalnim ljudima i na proljeće bi trebala izaći prva piva pravljena na Visu.
Piva su u Arendalu bila gotova u zadnjim danima lipnja, a prvu prezentaciju u Hrvatskoj doživjela tjedan kasnije, 5. i 6. srpnja i Magic Beer Room je preuzeo distribuciju za Hrvatsku. Ekipa je krenula za početak s tri piva, već klasičnom kombinacijom pale alea i portera, uz saison kao treći. Tu je kombinaciju Kjetil već itekako uhodao kroz svoje ostale pivarske projekte, ali, premda se s razlogom pojavila sumnja (sličan do identičan postotak alkohola i broj jedinica gorčine), radi se ipak o tri nova recepta.
Krenimo s Pale Aleom. Sa 6 posto alkohola mrvicu je ipak jači od stilskog prosjeka, dok su 35 jedinica gorčine klasika. Svjetliji od prosjeka, mrvicu tek tamnije zlatno-jantarne boje (dodatak cara 20 uz klasični pale ale slad), hmeljen chinookom, koji je korišten i za lagano suho hmeljenje, kao i centennialom. I jedna i druga sorta su iskoristive i za gorčinu i za aromu, dok chinook daje u principu arome agruma i bora, centennial daje cvjetne aroma, također, note agruma. U praksi je to značilo meni u mirisu note naranče koje su pomalo podsjećale na jaffa cakese, ponešto biljnih aroma, bor, biskvitne note od slada i na trenutke malo kvasca. U okusu je ta biskvitna sladnost dobro izbalansirala hmeljne note, opet se ta naranča ukazala, uz cvjetne note, da bi sve prema finišu išlo prema biljnoj, zemljanoj gorčini, koja je stajala “zauvijek”. Taj intenzivan i dugotrajan finiš se pokazao svojevrsnim potpisom ove pivovare, što će se vidjeti i na drugim pivima. Fin, kompleksan pale ale i, premda nije nužno bolji, može se nositi s hrvatskom “vrhuškom”.

Prvo Viško Pivo Pale Ale
Porter ima respektabilnih 7% alkohola uz 30 jedinica gorčine. Toliko crn i neproziran da najbolje usporedbe s bojom ulaze u sferu politike, nosi i svijetlo-smeđu pjenu koja se nije zadržala toliko dugo. Intenzivna aroma, tamni sladovi, propolis (!), nešto čokolade ispod čega se nazire solidna karamela. Na prvi gutljaj, u početku djeluje pitak, lagan, pomalo i praznjikav, uz note tamnog slada, i čak laganu kiselkastu notu od njega, da bi se koji trenutak kasnije u finišu i u aftertasteu počela nakupljati fantastična, jaka kombinacija gorke, tamne čokolade i prženog slada, koja preuzme sve. Svaki gutljaj se pretvori u održavanje te, stvarno lijepe note na mjestu. Među šest sladova se nalaze i dva čokoladna (ne, ne sadrži čokoladu, “samo” čokoladni slad 🙂 ), tako da, u retrospektivi, i nije neko iznenađenje. Hmeljevi su magnum i northern brewer, ali nisu izraženi, što je dakako i poželjno tu – magnumova gorčina se izgubi među jakim prženim sladnim notama, dok bi biljne note, note bora northern brewera možda našli izričito ga tražeći, ali ne lako. Opet, očekivano i poželjno. Možda nije najbolji hrvatski crni ale, ali nije ni daleko, pivo koje se svakako isplati probati.

Prvo Viško Pivo Porter
Saison je, a svojih 6,5% alkohola i 30 jedinica gorčine ipak, na kraju, kruna ponude. Radi se o stilu koji je postao catch-all termin za manje više sve što se radi sa tim specifičnim “saison kvascima”. Viško-norveški saison je ipak išao u klasičnijem smjeru, ali s modernim hmeljnim twistom. Tu su američki aromatični klasici mosaic (tropsko voće, cvjetne note, itd.) i cascade (cvjetne note, agrumi itd.), američki northern brewer, opisan ranije, i engleski pioneer (biljne note, agrumi) i na kraju njemački herkules koji se koristi za gorčinu, ali može nositi i neke note agruma i voća. A sad… praksa. Mutna žućkasta boja (samo pilsner slad, očekivano), živahne karbonizacija, bijela pjena. Prelijepa, izuzetno kompleksna aroma, puna, a klasične začinske note koje stvara saison kvasac, uz lagani dodir fenola, se fino miješaju s voćnim notama koje su stigle uglavnom iz hmelja – tropsko voće, kora jabuke, lagani dodir grejpa (cascade, pretpostavljam), slatkasta a opet svježa… U okusu se opet vratio grejp, ali uz dodatne začinske i biljne note, nešto banane, jedna voćna nota koju nisam savršeno identificirao, iako mi je prvo na pamet pala dunja, opet lagani dodir fenola, uz, generalno dobro ukomponiranu biljnu gorčinu koja ipak raste i raste i za mrvicu ode u disbalans. Svejedno, radi se o izuzetno kompleksnom pivu koje opravdava hype koji je saison kao stil (dijelom opravdano, dijelom ne) nakupio na sebe. Lagan i osvježavajuć, ali i kompleksan. Bravo!

Prvo Viško Pivo Saison
U svakom slučaju, impresivan početak koji stvara optimizam prema daljnjem radu i razvoju pivovare. Svoj pogon tek trebaju izgraditi i staviti u funkciju, ima tu još podosta potencijalnih zapreka, ali imaju i iznimnu volju, želju i pivara koji je dokazano sposoban napraviti fantastično pivo. Priča je tek na svom početku i nadam se da će nastaviti u ovom, dobrom smjeru s rastom i razvojem, na užitak ljubitelja piva.