Budimpešta – priča prva
Igrom slučaja posjetili smo Budimpeštu u više navrata u relativno kratkom vremenskom periodu. Kroz par tekstova nastojat ćemo vam približiti pivsku scenu mađarskog glavnog grada.
Autobus se kotrljao prema glavnoj budimpeštanskoj autobusnoj stanici Nepliget. Nakon dolaska, spustio sam se stepenicama u unutrašnjost metroa i prvi prizor koji sam ugledao bio je “dnevni boravak” desetak beskućnika koji su spavali na olinjalim madracima skrivajući se od hladnoće. Putem sam upoznao čovjeka koji je podrijetlom iz Hrvatske, ali već dvanaest godina živi na relaciji Zadar – Budimpešta. U Zadar odlazi zbog posla, a u Budimpeštu dolazi zbog žene. “Lijepa je Budimpešta i mislim da će ti se svidjeti”, govori mi, “Deset godina sam živio u New Yorku i mogu ti reći kako mi onaj njihov rush hour uopće ne nedostaje. Ovdje je sve više manje laganini”.
Moj budimpeštanski domaćin, Njemica Anne koja volontira kao učiteljica njemačkog jezika u Budimpešti, nakon što me je dočekala na stanici metroa, odmah me odvela u Szimplu Kert, mjesto broj jedan noćnog života u Budimpešti. Tamo 2002. godine stara tvornica preuređena je u “ruin pub” i sada služi kao centralno mjesto dobrog provoda s pubom, kinom, street food zalogajnicom i binom za live svirku. Ulaz se ne naplaćuje, na ulasku vas pregledavaju redari, a plastične boce zabranjeno je unositi. Od točenog piva u ponudi imaju vlastiti lager Szimpla (0,3 l za 9 kn, dok je 0,5 l 14 kn ), tamno Laško, Pilsner Urquell i jedino craft pivo koje sam uočio – Schneider Weisse. Imao sam prilike vidjeti/čitati kako znaju na točioniku imati i domaće zanatsko pivo, ali tu večer ga nisam uočio. Iako je bila nedjelja, mjesto je bilo krcato. Trijeznima, polupijanima, pijanima, turistima, domaćim ljudima, jednostavno raznolikom ekipom. Zanimljivo i posebno mjesto.
Prvog dana ustao sam dosta rano (kada si na godišnjem to znači oko 9 h ujutro) rastao se s Anne koja je morala na posao i ostavila me na milost i nemilost istraživanja grada i budimpeštanskih znamenitosti, pošto radno vrijeme budimpeštanskih pubova započinje oko 11-12h dok ih velika većina počinje raditi tek oko 15h.
Prvi pub za “ranoranioce” koji svoja vrata otvara od 12 h bio je Legenda Sörfőzde (sretno sa snalaženjem na njihovoj web stranici koja je isključivo na mađarskom jeziku). Drže ogroman izbor vlastitog piva u bocama, dok su u trenutku moje posjete na točioniku imali njih devet. Interijer je prilično tradicionalan, nešto kao svima dobro poznate lokalne krčme s drvenom stolarijom uz poseban dodatak vreća u kojima se držao slad, te muralima s prikazom proizvodnje piva. Soc-realistički štih rekao bih.
Vi koji ste navikli sjesti za stol, te čekati da do vas dođe konobar kako bi uzeo narudžbu, na to možete zaboraviti u Budimpešti. U većini pubova po cugu dolazite sami na šank i nosite je za stol. Trenutno nije bila neka pretjerana gužva, pa mi je gospođa donijela pivo, ali narudžba je izgledala tako da je pogledala sa šanka za moj stol i viknula na mađarskom nešto u stilu: “ Štaš’ ? “. Poslije je skužila da mi njihov jezik baš i ne ide, pa se prebacila na engleski.
Prvo pivo koje sam probao bio je Legenda Six Fingers Weisse, točeni hefeweizen koji ima srednje jaku voćnu aromu. Nije da nešto posebno pršti ili je “naparfumiran”, tek lagano iz pozadine do izražaja dolazi aroma banane. U okusu također dominira voće.U početku slatkasto, blage karbonizacije s nešto slabijim završetkom. Cijena 0,3 l točenog je 420 HUF, što je cca. 10 Kn.
Legenda Pokerface je njihov american pale ale narančaste boje i srednje velike bijele pjene u čijoj se aromi osjete mango, mandarina i voćni kompot. U okusu dominira tropsko voće, gdje mi se nekako najviše osjetila dinja, a ta voćnost pred kraj prelazi u blagu trpkost uz lagano sušenje usta u aftertasteu. Cijena 0,3 l , također točenog je 360 HUF, cca. 9 Kn.
Došlo je vrijeme i za malo tamnije pivo, točnije James Brown Ale. Kao što se da zaključiti iz naziva, radi se o brown aleu tamno smeđe boje s malo zatvorenom, točnije ne posebno intenzivnom aromom. S vremenom do izražaja dolazi prženi slad i nešto čokolade, te citrus i mango. Kod okusa u početku dolazi do blagog naleta gorčine, što se s vremenom izbalansira, te prelazi u slatkasti okus čokolade. 0,3 l je 300 HUF, cca. 7 KN.
Čitajući razne recenzije na RateBeeru, te u The Guardianovom članku o zanatskim pubovima u Budimpešti od Léhűtő – Kézműves Söröző iliti Lehuto Craft Beer Bar sam imao možda i najviše očekivanja. Osnivač bara je Kolos Kósa, idejni začetnik Főzdefeszta, festivala zanatskog piva i hrane koji se održava svake godine u lipnju. U sklopu Lehuta također djeluje i street food kuhinja čiju ponudu uglavnom čine hamburgeri, burritosi, sous vide jela i topli sendviči. Točnije, dva vegetarijanska sendviča (s patlidžanima i sirom ili druga varijanta s povrćem i sirom) i jedan namijenjen nama normalnim ljudima (meso i sir ). Tako da možete pojesti dosta ukusne i obilne sendviče za samo 17 Kn. Istina, morao sam ga čekati gotovo pola sata, pa sam u jednom trenutku pomislio da su zaboravili što sam uopće naručio.
Od piva na točioniku su imali njih sedam, dok je ponuda u bocama ispisana na zidu pored šanka. Crveni iks pokraj naziva označava da to pivo trenutno nemaju u ponudi, dok je zelenim iksom označeno ono koje je dostupno. Crveni iksevi su dominirali na zidu, tako da po nekoj slobodnoj procjeni, trenutno nisu imali 60 % piva u boci. Popis točenog je također označen u dvije boje. Bijela označava pivo koje nude u 0,3 l i 0,5 l verzijama, dok je crvenom bojom označeno pivo koje isključivo toče u 0,2 l i 0,4 l.
Prvo probano pivo bio je Zip’s Mosaic American Pils. Tamnije žute boje s bijelom pjenom koja brzo nestaje. Lijepe voćne arome, gdje voće do izražaja dolazi i u okusu. Prilično pitko s blagim suhim završetkom koji na kraju donosi malo izraženiju gorčinu. Za ove “kapi za oči” od 0,2 l morat ćete izdvojiti 590 HUF, što je nešto preko 14 Kn.
Equinox IPA je tamno narančaste boje sa srednjom, svijetlo smeđom pjenom. U aromi se osjeti tropsko voće, citrus i mango. U početku dosta pitak, voćni okus koji u sredini prelazi u gorčinu s finom hmeljnom završnicom. Dosta pitka IPA. I opet mala mjera od 0,2 l je 590 FT.
Pored lijepo uređene i moderne šetnice uz sami Dunav, u neposrednoj blizini legendarne stare tržnice, koju je CNN proglasio najljepšom europskom tržnicom, s druge strane obale, gdje puca pogled na parlament smjestila se Bálna (u prijevodu: kit). Moderna građevina koja od milja nosi i naziv “Eiffelov toranj Budimpešte”. U njoj se smjestila neprofitna galerija koja se proteže na 760 kvadratnih metara, nekoliko modernih restorana, trgovina i ono meni najvažnije: Jónás Craft Beer House. Moderan pub uređen u industrijalnom stilu čiji vlasnik Zoli Reketye-Trifán također posjeduje i mikropivovaru Reketye Sorfozde koja je smještena malo izvan Budimpešte i često na platou i terasi ispred Jonasa organizira festivale, koncerte i street food događaje. U vrijeme mog posjeta u procesu je bila velika radna akcija sklapanja bine za nadolazeći festival belgijskog piva koji se održavao tog vikenda.
Prvo pivo koje sam tamo imao prilike probati bio je Summer Stout već spomenute pivovare Reketye Sorfozde. Crne boje s tankom svijetlo smeđom pjenom koja ostavlja lijep lacing na čaši. Jako lijepa, prodorna aroma koja podsjeća na čokoladni voćni kolač s malinama i grožđicama. U okusu do izražaja dolazi tamna čokolada, ponovno maline u sredini s blago kiselkastim završetkom. Jako dobro pivo. Točeno 0,3 l je 450 HUF, što je cca. 11 Kn.
Nakon njega na red je došao armando_otchoa’s Hangover Rasta. IPA bakrene boje sa srednje velikom bijelom pjenom gdje u aromi do izražaja dolazi tropsko voće s blagim notama citrusa. U početku okusa dosta se osjeti voćni štih koji prelazi u malo jaču gorčinu s aftertasteom koji suši usta, ali ostavlja i nešto gorkasto-voćnog okusa na jeziku. Cijena 0,3 je 480 HUF, cca. 12 Kn.
Ravasz Hod je brown ale također kuhan u pivovari Reketye Sorfozde. Jako lijepa, voćna aroma gdje mi ponovno najviše do izražaja dolazi malina, te karamela i slad. Srednje jake gorčine u početku koja prelazi u umjereni slatkasti okus u sredini s tamnom čokoladom, kakaom, te završava s lagano kiselkastom notom.
Voljeti pivo, biti u Budimpešti, a ne posjetiti Csak a Jó Sör odnosno Only Good Beer bilo bi ravno izdaji. Csak je nastao kao fuzija trgovine pivom i mini bara. Omanji prostor koji je gotovo uvijek pun i u kojem su stale police s pivom, šank/blagajna, nekoliko frižidera i prostorija u kojem su smještena dva kauča na koje se možete zavaliti i pijuckati pivo. Ovdje ćete definitivno naići na ekipu koja voli i zna ponešto o dobrom pivu. Za vrijeme moje posjete na točioniku su imali spojeno šest piva, od čega dva Mikkellerova: Peter, Pale & Mary i Majsgoop. Ja sam se pak odlučio za Brew Your Mind Muddd, brown ale mađarske pivovare Brew Your Mind. Tamno smeđe, gotovo crne boje s veoma tankom pjenom. Intenzivna, lijepa aroma kave, tamne čokolade i slada. U okusu dosta slatkasto gdje dominira kakao i kava. Dosta dobro pivo. Cijena 0,3 l je 600 HUF, odnosno 14,5 KN.
Opskrbio sam se i s nekoliko mađarskih piva za ponijeti iz Csaka. Hopfanaticov NoHopLimit, double West Coast IPA s pet vrsta hmelja. Očekivao sam puno više od ove imperial IPA-e. Ništa posebno, tek solidno pivo.
Mr. 60 Hops je proizvod kolaboracije Golem Brewery i armando_otchoa. Pogađate, u ovom pivu nalazi se 60 vrsti hmeljeva. Za svaku minutu kuhanja po jedna vrsta. Sladna aroma s utjecajima voćnih hmeljeva i blago slatkastim okusom u početku koji ubrzo prelazi u srednje do visoku gorčinu. Ne baš impresivno, ali zanimljivo pivo.
U židovskoj četvrti smjestio se Hopaholic, sestrinski bar Csak a Jó Söra, mnogo modernijeg uređenja i s velikim izborom piva iz cijelog svijeta. Podijeljen na tri dijela: “podrum” u kojem su smješteni separei, glavni, središnji dio gdje se nalazi šank s točionikom, te galerijom. Prvo pivo koje sam tamo kušao bio je Monyo Belgian Trip. Abbey tripel tamno zlatne boje s bijelom pjenom. Voćne arome gdje se osjete naranča i banana. Blago slatkasti okus u početku, koji prelazi u laganu gorčinu s primjetnom dozom alkohola. Prilično dobro pivo. 0,33 l za 900 HUF , cca. 22 Kn.
Zatim Lolka Bolka, odnosno Lolek i Bolek ponovno armando_otchoa proizvod. American pale ale tamno žute boje s tankom, bijelom pjenom. Tropska aroma s mangom i citrusom. Lagano slatkasti okus u početku s voćnim notama i lijepim, gorkim završetkom koji traje dosta dugo.
Élesztő Craftbeer Bar nastao je na ruševinama napuštene tvornice staklenih proizvoda, te je sada preuređen u pravi “ruin-pub” s gomilom raznog hedonističkog sadržaja. Tako se u jednom kompleksu nalaze pivski bar, koktel bar, zalogajnica, trgovina čokoladama i kavom, studio u kojemu se održavaju homebrew predavanja i škola, apartman-restoran, hostel, te vinski tapas bar. Odlično mjesto za noćni izlazak. Rekao bih modernija verzija ljubljanske Metelkove. Gomila piva na točioniku, točnije njih 20 u sklopu craft beer bara. Krenuo sam s dosta dobrom Golemovom black IPA-om naziva Sötét Bunkó. U okusu blago slatkasta u početku, gdje se najviše osjeti tropsko voće dok u sredini prelazi u srednje jaku gorčinu s blago suhom završnicom. 0,4 l piva je 1000 HUF. Malo veća cijena od do sada probanih piva.
Élesztő Black Mamma je coffee stout gdje u aromi do izražaja dolazi miris zrnaca kave, tamne čokolade i slada. U okusu naravno dominira kava i tamna čokolada s blago kiselkastim završetkom. Dosta dobar stout.
I naposljetku american pale ale C10 pivovare Hübris koji po imenu podsjeća na C4 Nove runde. Klasična APA u čijoj aromi dominira tropsko voće koje se nastavlja i u okusu. Voćno, pomalo slatko bez neke jake hmeljne završnice.
