Vrteška

Prošla godina bila mi je podosta ispunjena pivskim festivalima i namjeravao sam je zaključiti posjetom još jednom festivalu u okolici Zagreba. Razmišljao sam o Novom Sadu ili Beču, no na Boreftsu mi je Marko Mihalić skrenuo pozornost na Vrtešku kao festival koji bi svakako valjalo posjetiti. Kako mi je to bio prvi glas, po povratku u Zagreb bacio sam se na istraživanje i doznao kako se u Beogradu sprema ozbiljan pivski festival iz kojeg stoje Samo Pivo i Kabinet. Kako se bližio datum festivala, pomalo su curile informacije koje su u prvi mah djelovale nevjerojatno. Prve brojke govorile su o 150 piva iz 40 isključivo stranih pivovara, da bi brojka bila povećana na 200 piva i 70 pivovara. Pivovare mahom iz Belgije, Nizozemske, Italije, UK-a, SAD-a, Skandinavije. Komentirajući festival u jednom trenutku ljudi su se počeli pitati hoće li ponuda zaista biti takva, jer zvučalo je predobro da bi bilo istinito. Naravno, takav festival pokazao se kao popriličan mamac za nas iz Hrvatske, tako da je ubrzo skupljena ekspedicija od 10-ak ljudi iz Zagreba. Vjerujem da nas je s kolegama iz Rijeke, Vinkovaca i Vukovara bilo sve zajedno bilo petnaestak.

Mjesto održavanja bio je Magacin Depo, hala koja se nalazi u pomalo zapuštenom, ali živopisnom dijelu grada pod nazivom Sava Mala. Cijena ulaznice bila je 300 dinara u pretprodaji odnosno 500 na dan festivala (18 odnosno 30 kn), a svako pivo (1,5 dl) plaćalo se jedan ili dva žetona koji su se prodavali po 140 dinara (8,5 kn). Prvoga dana festival je nešto kasnio (što je bilo donekle i očekivano) tako da smo umjesto u predviđenih 12 h došli tek oko 14 sati. Na ulazu smo preuzeli program, čaše i žetone te vrlo praktičnu platnenu vrećicu za žetone – dobrodošla novost na ovakvim festivalima. Dočekalo nas je 50 točionika, a kako se koja bačva ispraznila, spajeno je novo pivo. Svidjelo mi se što nije bilo kalkuliranja sa stilovima i na točionicima su se našli i oni ne tako rašireni na našim prostorima poput soura, gosea, berliner weissea pa i saisona.

U favorit festivala ušao mi je Tropic Sunrise – sour iz kojeg pršti voće, nevjerojatna aroma, vrlo pitko. Ne bih se bunio da cijelo ljeto provedem uz tako osvježavajuće pivo. Našlo se tu i nekoliko odličnih imperial stoutova poput Edge Brewing Barrica 24 odležan u bačvama bourbona i Spaghetti Western Grappa Barrel kojeg je Brewfist napravio u kolaboraciji s američkim Prairieom. Talijane je predstavljala i jedna od meni omiljenih talijanskih pivovara – Loverbeer. Riječ je o poprilično cijenjenoj talijanskoj pivovari koja se nalazi u Pijemontu, nadomak Torina, a specijalizirala se za proizvodnju piva nastalih spontanom fermentacijom. Na tapu su se našli D’uvaBeer i Saison de l’Ouvrier Griotta, kisela piva izrazito voćnog profila. Posebno mi se svidjela Griotta, nakrcana trešnjama, uz lagano tijelo koje joj je dalo iznimnu pitkost. Na tapovima se našao i švedski Brekeriet – još jedna pivovara specijalizirana za kisela piva. Svidjeli su mi se njihovi Sour White te Sour & Salt. Svakako moram izdvojiti i Briney Melon Gose kalifornijskog Anderson Valleya. Kiselkasto, citrusno, svilenkasto, uz nešto soli – nije bez razloga ušlo u top 50 gosea prema Ratebeeru. Zanimljiva je bila kolaboracija ruskih pivovara Bakunin i Zagovor, napravili su Komendantskij Čas, imperial stout s brazilskom kavom i afričkim čili papričicama. Kavu, sladić, čokoladu u finišu potpuno prekrije čili, rekao bih da su s čilijem išli do gornje meni podnošljive granice. Od piva koja su mi se svidjela istaknuo bih i Mikkellerov Risgoop, Stillwaterov Migdal Bavel te Macchiato kolaboraciju pivovara BIIR i Guineu. Valja napomenuti kako je Hrvatsku na festivalu predstavljalo Prvo Viško Pivo svojim Session IPA-om.

Posjećenost festivala je varirala, rekao bih kako se hala tek u subotu predvečer popunila prema mojim očekivanjima. U subotu preko dana i cijelu nedjelju ipak je bilo bitno manje ljudi nego što sam očekivao i nego što ovakav festival zaslužuje. Posljedica relativno malo posjećenosti bio je izostanak bilo kakvih gužvi, od ulaza, preko točionika pa do sanitarnih čvorova. Negativna strana bila je vrlo spora rotacija bačvi tako da je od predviđenih 200 različitih piva na red došlo njih manje od pola. Na festivalu je bilo puno ljudi sa pivske scene tako da sam stigao proćaskati s Kosarom i Branimirom iz Kabineta, Ognjenom iz Samo Piva, Nemanjom iz Trona, upoznati se s Bobanom iz Crowa i vidjeti ponovno, nakon festivala u Novom Sadu, Čedu i Nevenu iz Zebrewa, Borisa iz Razbeerbrige, Žareta iz Tehnologsa. Naravno, navratio je i Faške iz Dogme kao i Axel iz Visibabe tako da je uz Miru iz Nove Runde i homebrewere iz Hrvatske cijeli događaj dobio karakter gotovo porodičnog pivskog okupljanja.

Vrteška djeluje kao najozbiljniji pivski festival na ovim prostorima, nije mi poznato događanje bliže od Beča koje bi se moglo mjeriti s ovakvim izborom piva. Veseli me što je izabran meni vrlo drag koncept (bez žive glazbe, toče se male količine, staklene čaše) po uzoru na najbolje festivale bez obzira što će, barem isprva, potencijalno naići na nerazumijevanje dijela publike navikle na „pivske festivale“. Bez daljnjega Vrteška zaslužuje veću posjećenost kako domaće tako i inozemne publike, a vjerujem kako će uz raniju najavu to i biti ostvareno. Prema informacijama koje smo dobili od organizatora sljedeća Vrteška održat će se 05. i 06.05.2017. Vidimo se u Beogradu!

Sve fotografije u članku potpisuje Uroš Milutinović kojem se ovim putem zahvaljujemo.